Decenijama je industrija hrane usmeravala svoje kupce na pogrešnu metu. Tvrdili su da konzumiranje masne hrane čini da budete debeli i da je to jedino čega se treba čuvati. Tako da je logičan izbor bio hrana sa niskim procentom masti. Ili bez masti, uopšte. Onda je prehrambena industrija počela da proizvodi hranu sa niskim procentom masti, ali se suočila sa velikim problemom. Low-fat ili fat free hrana je potpuno bezukusna. A da bi rešili ovaj problem dodali su šećer. Tačnije, kukuruzni sirup sa visokim sadržajem fruktoze (HFCS). A konzumenti, previše oduševljeni i totalno euforučni zbog uklanjanja glavne opasnosti- masti– uopšte nisu primetili da im je šećer u velikim količinama podvaljen.

Danas, prosečan Amerikanac pojede 69 kg šećera godišnje tj. 22 kafene kašičice dnevno završe u stomaku jednog Amerikanca.

Stoga ne čudi da skoro 70% odraslih i oko 40% dece ima višak kilograma. I nije povećanje telesne težine koju je prouzrokovao šećer jedini problem njegove preterane konzumacije. Postali smo potpuni zavisnici od njega. A postoji i dobar razlog za to.

Šećer stvara 8 puta jaču zavisnost nego što to radi kokain.

Postoji studija u kojoj se istražuje da li je za zdravlje pogubnija masna hrana ili ona sa šećerom. U eksperimentima sa šećerom istraživači su išli toliko daleko da su pacovima dali mogućnost da biraju da li će pojesti Oreo ili kokain. Da li možete da pretpostavite šta su odabrali? Tokom prethodne dve decenije bili smo svedoci paradigme kako šećer od omiljene hrane postaje državni neprijatelj broj 1. Širom Amerike su se otvorile klinike koje pomažu ljudima da se izbore sa svojom zavisnošću. Biće da zapadni susedi ovu pošast modernog doba shvataju vrlo ozbiljno. A kako i ne bi.

Sva istraživanja obavljena na temu gojaznosti su dokazala da pored genetske predispozicije (28%), šećer je taj koji najviše može da utiče na povećanje telesne težine. Masti su tek na trećem mestu.

Daleko od toga da šećer treba u potpunosti izbeciti iz ishrane. Onog momenta kada su naši preci otkrili voće, smatrali su ga privilegovanom hranom jer im je brzo davala veliku količinu energije. Ipak, trebali bi da izbegavamo idustrijsku slanu hranu koja u sebi sadrži veštačke zaslađivače. Uostalom, veliki skandal o tome kako industrija šećera prebacuje krivicu za gojaznost je potresao Ameriku prethodne godine. A da ne biste postali ovisnik o šećeru dovoljno je da se pridržavate samo nekoliko pravila.

Jedite pravu hranu

Zaboravite na sve što dolazi u kutiji ili kesi. Jedite cele namirnice (voće, povrće, žitarice).

Unosite dovoljno proteina

Proteini, posebno za doručak, su ključ za uravnoteženje šećera i insulina. Jedite jaja, sir, šunku, slaninu.

Birajte pažljivo šećere koje unosite

Veštački zaslađivači su mnogo opasniji od običnog, belog šećera. Dakle, bolje da pojedete domaći kolač za koji znate od čega je napravljen nego bilo šta kupovno.

Ne odričite se masti

Onih dobrih, naravno. Masti su dragocene za naš organizam, jer nam daju energiju, podmazuju krvne sudove i creva.

Ne dozvolite da ogladnite

Kao što ne treba da pijete vodu tek kad ožednite (jer ste tad već dehidrirali) tako je veoma loše jesti kada ste gladni. Trebali bi da imate određenu satnicu kada jedete i prema njoj će se i vaš organizam naviti pa će znati kako da rasporedi zalihe preostale energije. Jedite često i po malo.

Ostavite odgovor