Dr Savin izazvao pažnju predavanjem o Revoluciji 1848. i proglašenju Srpske Vojvodine

Tribina „Revolucija 1848. i proglašenje Srpske Vojvodine” održana je u četvrtak 17. maja u Klubu „Tribina mladih” Kulturnog centra Novog Sada. Autor i predavač bio je dr Miloš Savin, istoričar. Na početku tribine, Savin je podsetio da je, kao nastavak Francuske buržoaske revolucije iz 1789. godine, Zapadnu i Srednju Evropu krajem februara 1848. zahvatila antifeudalna, građansko-demokratska revolucija, koja će dovesti do značajnih socijalnih i kulturnih promena. Ovaj revolucionarni zamah naziva se Proleće nacija ili Buđenje naroda. – Na vojvođanskom prostoru došlo je do socijalnih i agrarnih pobuna. Peštanska revolucionarna omladina je 15. marta istakla zahteve koji su predviđali građanske slobode, ravnopravnost svih narodnosti, ukidanje feudalnih odnosa, opšte pravo glasa. Zahteve je prihvatio Ugarski sabor – kazao je Savin i dodao da su mađarski revolucionari, posle preuzimanja vlasti, odbili da priznaju ista prava Srbima, smatrajući da u Ugarskoj, odnosno Mađarskoj, postoji samo jedan politički narod – Mađari, što je za srpske revolucionare bila neprihvatljiva ideja. Srpski mitropolit Josif Rajačić, pod pritiskom brojnih narodnih delegacija i peticija, pristao je da zakaže Srpsku skupštinu. Između deset i petnaest hiljada ljudi okupilo se u Sremskim Karlovcima, gde je od 13. do 15. maja održana Majska skupština koja je proglasila Srpsku Vojvodinu. – Po toj odluci, Vojvodina je, kao posebna autonomna teritorija obuhvatila: Srem sa Granicom, Baranju, Bačku sa Potiskim distriktom i Šajkaškim bataljonom, te Banat sa Granicom i Kikindskim distriktom. Mitropolit Rajačić proglašen je za patrijarha, a za vojvodu je izabran pukovnik Ogulinske regimente, iskusni carski vojnik Stevan Šupljikac. Izabran je i Glavni odbor, kao izvršni organ, tj. vlada Vojvodine, čijim radom je rukovodio Đorđe Stratimirović – naglasio je Savin. Oktroisanim austrijskim ustavom iz marta 1849., Vojvodina nije priznata kao posebna krunovina. Ugarska je podeljena na vojne distrikte, iz Vojvodine je izuzeta Vojna granica, a njen ostatak je postao sedmi distrikt na čelu sa carskim komesarom – patrijarhom Rajačićem. Novi austrijski car Franc Jozef 15. decembra 1849. doneo je patent o osnivanju Vojvodstva Srbije i Tamiškog Banata u čijem sastavu su bile Bačka i Banat bez Granice, te samo Rumski i Iločki srezovi iz Srema. Austrijski car je sebe proglasio za velikog vojvodu Vojvodstva Srbije. Period postojanja Vojvodstva Srbije se u potpunosti poklopio sa apsolutističkim režimom austrijskog ministra Aleksandra Baha, pa se odomaćio naziv Bahova Vojvodina. Agresivna germanizacija, policijski režim, centralizacija i austrijski državni unitarizam glavne su odlike Bahovog apsolutizma. Pod pritiskom opšteg nezadovoljstva u celoj Monarhiji, car je otpočeo proces decentralizacije. Procenivši da mu Srbi više nisu potrebni, u nameri da za svoju spoljnu politiku zadobije Mađare, car je 27. decembra 1860. napisao odluku kojom je Vojvodstvo ukinuto i pripojeno Ugarskoj, sa izuzetkom Rumskog i Iločkog sreza koji su pripojeni Hrvatskoj.

Ostavite odgovor