Maksimović: Zajaše na vlast, zaborave šta su obećali, podele plen između sebe i da se niko nikome ne meša u posao

Najveći praznik SFR Jugoslaviji – Dan Republike, proslavljao se 29. novembra. Ovim datumom zapravo se obeležavalo Drugo zasedanje AVNOJ-a u gradu Jajce u BiH 1943. godine, kada je, pod vođstvom Komunističke partije Jugoslavije, doneta odluka o formiranju države federalnog ustrojstva, Jugoslavije, kao i ustavotvorne skupštine dve godine kasnije, kada joj je dat naziv Federativna Narodna Republika Jugloslavija (FNRJ). Sa raspadom SFRJ, prestalo se sa obeležavanjem Dana Republike u svim republikama nekadašnje zajedničke države osim u Srbiji. Dan Republike ostao je zvanični praznik u Saveznoj Republici Jugoslaviji sve do 14. novembra 2002, kada je ukinut odlukom Veća građana Savezne skupštine SRJ. Ovaj praznik je ostao u lepom sećanju generacijama koje su ga slavile, podsećajući na neradne dane, polaganje zakletve, plave kape i crvene marame. Danas je on povod za debatu o značaju tog datuma za Srbiju. Svoje mišljenje o Danu republike –  kako se živelo tada, a kakva je situacija danas, koji su najveći problemi Novosađana,  za Vojvođanske vesti govori predsednik GO Levice Srbije u Novom Sadu Dragan Maksimović. 29. novembar –  Dan republike, koji se euforično proslavljao u svim bivšim ju-republikama, danas malo ko pominje. Ovog datuma se prvi odrekli Hrvati i Slovenci. Opšti utisak, potkrepljen mišljenjima sociologa, jeste da se jedino još Srbi prisećaju ovog praznika. Šta mislite zašto je to tako? Mislim da nisu samo Srbi ti koji se rado sećaju ovog praznika. Imam dosta prijatelja u Bosni i u Hrvatskoj i svi među sobom jedni drugima čestitamo Dan republike. Mislim da je to malo više izvikano. Znate kako, kad su došle 90-te svi političari su se kleli kako nikada nisu bili komunisti, što je apsolutno netačno i nemoguće jer u tom sistemu niko nije mogao da se bavi važnijim poslom, a da nije bio član partije. Verujem da na teritoriji cele bivše Jugoslavije ima dosta ljudi koji se rado sećaju 29. novembra jer ljudi žale za nekadašnjom dobro uređenom državom. Nije stvar sistema. On je imao dosta mana, ali su tada ljudi, pre svega, mogli slobodno da putuju, imali su veliku zemlju, međusobno su se poštovali i sarađivali. Bilo je važno biti dobar đak jer je dobar uspeh u školi garantovao dobro zaposlenje zato što ste imali gde da se zaposlite, što danas nije slučaj.  Rat je sve to iskvario. I oni koji su najostrašćeniji bili u ratu sve to što je bilo u SFRJ  pokušavaju da predstave kao nešto loše samo da bi opravdali ono što su radili 90-ih. To je sećanje na jedan bolji život, jer je sigurno da smo svi imali bolji život. Ne znam koliko bi njih sada pristalo da se ponovo napravi Jugoslavija, ali svi se sećaju tih lepih vremena. Kako ocenjujete rad vlasti u Novom Sadu? Trudim se da izbegavam ocene. Vlast je dala neka obećanja, a na građanima je da sude da li ih je ispunila ili nije. Levica Srbije smatra da je veliki problem što ljudi brzo zaboravljaju ko je kako i šta radio u prošlosti. Stranke na vlasti danas se fokusiraju na to da zauzmu vlast i budu mirne tri i po godine, a onda se poslednjih pola godine sete pa počnu sa kopanjem, popravljanjem i novim obećanjima. Niko se ne bavi kontrolom rada. Bilo bi dobro da se  objavi koja stranka drži koje preduzeće kako bi građani znali  i da na narednim izborima to mogu da ocene.  Šta biste vi radili da ste deo vlasti? Šta bi vam bio prioritet? Da je Levica Srbije ušla u vlast, za šta je pre svega uslov bio program, a ne bismo pravili kompromise po principu koliko nam preduzeća date, sigurno je da bismo se bavili kontrolom rada svih javnih preduzeća. Prema tome, Levica Srbije bi sigurno tražila da se menadžment JKP Čistoća smeni onog trenutka kada raspiše tender za nadzor nad kontejnerima, a pogotovo kada raspiše tender za novu firmu koja će obavljati njihovu osnovnu delatnost. To je nedopustivo.  Isto tako je sporan i rad JKP Stan, koji uskoro verovatno neće postojati. Možda ono ni ne treba da postoji, ali mi nismo čuli obrazloženje zašto. Da li ono nije tržišno opravdano ili je upropašćeno iz nekog razloga 2012, 2010 ili 2004. Dajte da znamo razlog. Problem je što je takav sistem  nasleđen i što se ljudi na vlasti brane argumentima da je ista situacija bila i dok su druge stranke vodile grad i državu, što je činjenica. Isti je princip svuda – od lokala do republičkog nivoa. Nema velike razlike. Ideja vodilja svih koji pobede na izborima je: zajašimo na vlast, zaboravimo šta smo obećali, podelimo plen između sebe i niko se nikome ne meša u posao. Verujem da će situacija u Gradu biti bolja jedino onog trenutka kada političari budu shvatili da su obećanja data građanima svetinja. Šta mislite o koaliciji Lige socijaldemokrata Vojvodine sa Srpskom naprednom strankom u Novom Sadu, tzv. komunalnoj koaliciji? Mislim da je ta koalicija interesna. To što gospodin Čanak naziva komunalnom koalicijijom je u njegovom stilu, čisto izvrgavanje relanosti. Koalicija je onakva kao što sam prethodno pomenuo – mi ćemo uzeti ovo preduzeće, a vi imate većinu. Ja bih našao opravdanje kada bi to preduzeće imalo pomake u poslovanju, kada bi neke gradske odluke bile uslovljene tim, što mi ne vidimo. JKP Vodovod i kanalizacija, koje ima veoma dobru zaradu nije ništa uradilo po pitanji investicija. I dalje je 40 odsto grada bez vode i kanalizacije. Smatram da komunalna koalicija nije dala očekivani rezultat i da nije uticala na kvalitet života u gradu.  Zaista ne mogu da shvatim stranke koje su nosioci lista, ni ove sada, a ni one pre njih, koje kao takve snose najveći deo odgovornosti. Zašto trpe koalicione partnere u tom smislu? Sve vam dajemo i radite šta hoćete, samo vi nama održavajte većinu. Da li biste ušli u koaliciju sa naprednjacima?  Ne bismo. Mi smo zauzeli stav da nećemo ući u koaliciju nikada sa Srpskom naprednom strankom i to je stav pokreta, predsedništva i tu nema govora. Mogli bismo da pričamo o tome šta bi dalo bolji rezultat, ali mislim da sa našim stavovima nema prostora za taj politički kompromis. Nemoguće je kada imate ljude koji su navikli da raspoređuju onako kako hoće, ne interesuje ih stručnost, a pre svega rezultat.  Može neko da bude diplomirani ekonomista, ali da nema iskustva i ne obavlja dobro posao direktora što, ponavljam, ne možete znati bez kontrole. I to je suštinski razlog zbog kojeg nikada ne bismo mogli da radimo zajedno. Razlikuju nam se pogledi na taj sistem i čak ni komunalna koalicija ne bi mogla doći u obzir. Šta je najveći problem Novosađana? Najveći problem Novosađana je upravo to što nema kontrole nad poslovanjem javnih preduzeća. Juče sam pročitao da je realizacija budžeta u ulozi kapitalnih investicija svega 25 odsto i da je naš gradonačelnik (jer on jeste gradonačelnik svih Novosađana) rekao da će morati da smenjuje ljude na rukovodećim funkcijama jer je neoprostivo da svega 25 odsto budžeta bude realizovano. Smatram da za takve stvari ne treba čekati kraj godine. Mi smo i u našoj kampanji govorili da je potrebno najmanje šestomesečno ili čak tromesečno praćenje rada javnih preduzeća, pa bismo mi već u junu videli da li oni rade dobro ili ne i jun bi bio krajnji rok za traženje uzroka problema i smenjivanje direktora. Ima ljudi koji rade svoj posao kako treba, a to se matematički može veoma lako dokazati. Pratimo rezultate, resore i na svaka tri ili šest meseci donosimo sud o tome. Ono što je takođe veliki problem jeste što mi danas u Novom Sadu, ako izuzmemo nekoliko ovih koje su pokrenute na samom kraju godine u Miletićevoj i Partizanskoj ulici, nemamo nikakvih investicija. Pri tome ne govorim o investicijama iz sopstvenih sredstava javnih preduzeća, među kojima Toplana prednjači što je za svaku pohvalu. Prošle godine je prodata najskuplja parcela u gradu, kod Spensa. Šta smo mi dobili od tog novca? Dve godine se odlaže izgradnja Sentandrejskog mosta koji samo što se ne sruši. Je l’ napravljen projekat? Mi ništa ne znamo. Da li će Levica Srbija izaći na beogradske izbore samostalno ili zajedno sa ostalim opozicionim strankama? Mi ćemo svakako izaći na beogradske izbore. Smatram da opozicija treba da se ujedini i uvek pozivamo na to jer jedino tako možemo imati normalne izbore. Razgovori su u toku i mi se nadamo što široj koaliciji, ne zato što se osećamo slabima, nego zato što smatramo da su svi iz opozicije pojedinačno slabi. Jedino zajedno možemo da napravimo dobar rezultat. Da li će do toga doći ili ne videćemo kad se raspišu izbori.  Šta mislite, hoće li ipak doći do raspisivanja vanrednih parlamentarnih izbora? Moje lično mišljenje da će paralmentarnih izbora biti. Kao što je jedan moj prijatelj rekao – oni su odlučili da ih neće biti, ako ne odluče da će ih biti.  To je rečenica koja najbolje ilustruje stanje stvari. Izbori su nepotrebni, ali ako ih bude mislim da će to biti razlog više da se opozicija ujedini.  Presudno će svakako biti to da li će SNS-u biti ugrožena pobeda u Beogradu ili ne. Za Vojvođanske vesti: Nedeljka Borojević  

Ostavite odgovor