„Novo lice Evrope: tri decenije od pada Berlinskog zida“

U okviru ciklusa Razgovori o geopolitici, tribina „Novo lice Evrope: tri decenije od pada Berlinskog zida“ održana je u ponedeljak 26. avgusta u klubu „Tribina mladih“ Kulturnog centra Novog Sada. Autor i predavač bio je Milorad Vukašinović, novinar i publicista. Poput mnogih istorijskih događaja i pad Berlinskog zida, naveo je na početku tribine Vukašinović, bio je pre rezultat dogovora velikih sila i osmišljene medijske i političke inscenacije, nego što je bilo reči o nekakvoj spontanoj pobuni. – Naravno, pad Berlinskog zida je metafora, simbolizam koji je u istoriji bitan otprilike kao i pad Bastilje. Uvek imamo neke dvorce koji padaju, neke zidove koji se ruše, ali u isto vreme i neke nove zidove koji se uspostavljaju – ocenio je autor tribine. Istorijat pada Berlinskog zida po Vukašinovićevom mišljenju, zasnovanom na dostupnoj literaturi i svedočenjima, seže u vreme 70-ih godina 20. veka kada su se desile fundamentalne promene u međunarodnoj politici. To vreme obeležila su dva posebno važna događaja. Prvi je uključenje Kine u tzv. svetski privredni sistem posle posete predsednika Niksona Pekingu 1971. godine, što je pogoršalo geopolitički položaj Sovjetskog Saveza i znatno doprinelo njegovom ekonomskom slabljenju. Drugi značajan događaj bio je izbor Jovana Pavla Drugog (Karola Vojtile) za poglavara Katoličke crkve 1978. godine. Taj izbor bio je podstaknut i od strane uticajnog prokatoličkog lobija, pre svega u američkoj administraciji koji je predvodio čuveni Karterov savetnik za nacionalnu bezbednost Zbignjev  Bžežinski. Izborom Vojtile stvorene su i duhovne pretpostavke za razbijanje istočnog komunističkog bloka. Krajem 70-ih i početkom 80-ih godina pojavile su se i prve vrlo ozbiljne procene koje su predviđale raspad Sovjetskog Saveza u sledećih desetak godina. Zanimljivo je da je na sednici Generalštaba JNA u decembru 1979. godine general Nikola Ljubičić o tome i mogućim posledicama na SFRJ obavestio predsednika Tita. Godine 1983. predsednik SAD Ronald Regan i Papa Jovan Pavle Drugi potpisuju čuveni sporazum o rušenju komunizma u istočnoj Evropi koji će se pokazati fatalnim, ne samo za sudbinu Jugoslavije, nego i Evrope u celini. Dobar deo aktuelnih evropskih problema i kriza političkog identiteta, po mišljenju Vukašinovića, proizilazi i iz tog dogovora. I dok krajem 70-ih i početkom 80-ih svi očekuju sovjetsku reakciju na informaciju da će se SSSR raspasti u narednih 10 godina, tada se pojavljuje Gorbačov, provincijalni partijski lider, koji preuzima mesto generalnog sekretara KP SSSR–a i promoviše koncepciju „perestrojke“ na zaprepašćenje, oduševljenje i zbunjenost svih, pa i Zapada jer svi su očekivali da će Sovjeti reagovati oružanom silom. Sam pad Berlinskog zida zaprepastio je sve i nastala je pometnja u zapadnim elitističkim krugovima. Postavljalo se pitanje – šta je posle pada Berlinskog zida novi evropski identitet? U ove tri decenije desile su se velike tektonske geopolitičke promene. – Niko od nas nije mogao da pretpostavi da ćemo 2019. godine da govorimo o krahu jednog koncepta i novim civilizacijskim perspektivama koje su posledica baš tog nekritičkog prihvatanja koncepta globalizacije koja danas poprima sve više obeležja Istoka, a politički Zapad danas živi u atmosferi očuvanja sadašnjeg „statusa kvo“ po svaku cenu. Ponekad se čini da požar gase benzinom – zaključio je Vukašinović uz napomenu da novi civilizacijski ciklus otvara prostor za Srbiju da iznova vrednuje svoje nacionalno pitanje i naš model društvenog i ekonomskog razvoja.