O enigmi jugoslovenske krize pred budnom pažnjom Novosađana!

U okviru ciklusa Razgovori o geopolitici, tribina „Enigma jugoslovenske krize“ održana je u sredu 24. jula u klubu „Tribina mladih“ Kulturnog centra Novog Sada. Autor i predavač bio je Milorad Vukašinović, novinar i publicista. U uvodnom delu predavanja autor je rekao da često mislimo da je jugoslovenska kriza započela 90-ih godina uporedo sa formalnim raspadom Jugoslavije, što je netačno, jer kriza je započela nekoliko decenija ranije. Vukašinović je objasnio da je prva enigma, koja se odnosi na jugo–krizu, bila vezana za ulogu saveznika koji su na  osnovama oslobodilačkih ratova Srbije od 1912. do 1918. godine podržali stvaranje Jugoslavije. Te velike sile su 60–ih i 70–ih godina 20. veka zajedno sa silama koje su bile protiv stvaranja Jugoslavije počele zdušno da rade na njenom razbijanju. Osvrnuvši se na karakter prve i druge Jugoslavije i njenih vladalaca, autor je naglasio da tu postoje ogromne razlike. – Oni koji su vladali prvom Jugoslavijom, a mislim na dinastiju Karađorđević, a posle ubistva kralja Aleksandra na Stojadinovića i kneza Pavla, čak i u najtežim okolnostima nastojali su da zaštite integritet i teritorijalni suverenitet Jugoslavije. Nasuprot njima,odnos rukovodstva druge Jugoslavije  i Titabio je suprotan: radili su sve što je u njihovoj moći na štetu srpskog naroda kako bi iznutra, zajedno sa velikim silama,razbili državu – naveo je Vukašinović. O tome da su Amerikanci imali u najvišim vrhovima jugo–vlasti informatore, svedoči i podatak da je u svom izveštaju Džon Kembel 1967. godine precizno opisao stanje u tadašnjoj Jugoslaviji: Jugoslovena nema,nacionalistička ideologija uključena je u sam vrh KPJ. Vrlo brzo posle Kembelovog izveštaja, početkom 70–ih godina drastično se menjaju međunarodne političke okolnosti – zapadne sile na čelu sa SAD donose odluku o strateškom zaokretu prema SSSR-u i uključenjuKine u tzv. svetski privredni sistem, što je doprinelo izolaciji SSSR-a i njegovom ekonomskom slabljenju. To je promenilo i poziciju Jugoslavije. U nastavku predavanja Vukašinović je rekao da je 1971. godine na tajnom sastanku najviših predstavnika SAD, Nemačke i Vatikana usvojen sporazum o razbijanju SFRJu 11 tačaka. Kontraobaveštajna služba JNA o ovom dogovoru odmah je obavestila tadašnji jugoslovenski državni vrh i predsednika Tita, ali tim povodom ništa nije urađeno. Umesto da reaguju, da prilagode unutrašnju i spoljnu politiku, Tito i njegovinajbliži saradnici ne samo da organizuju MASPOK u Hrvatskoj nego pripremajurazbijanje Jugoslavije i stvarajupretpostavke za nastanak Ustava iz 1974.godine. O tome se dugo ćutalo i malo znalo sve do objave knjige „Kako su Srbi izgubili vek. Tragična sudbina Srba u zajedničkoj državi“(2016) nekadašnjeg predsednika Predsedništva SFRJ Borisava Jovića. Knjiga sadrži i transkripte tajno snimljenih razgovora Tita i hrvatskog obaveštajca i nacionalisteproustaške orijentacije Steve Krajačića. U njihovom razgovoru sve je nedvosmisleno: Tito se izjašnjava kao Hrvat i govori Krajačiću da mu je želja da se posle njegove smrti Hrvatska osamostali sa srpskim teritorijama. U tom razgovoru oni svode Srbiju na Beogradski pašaluk.