Održana tribina „Srpsko-bugarski rat 1885. godine – uzroci istorijskog nesporazuma“

Tribina „Srpsko-bugarski rat 1885. godine – uzroci istorijskog nesporazuma“, održana je u ponedeljak 8. aprila u klubu „Tribina mladih“ Kulturnog centra Novog Sada. Autor i predavač bio je msr Srđan Graovac, istoričar. Srpsko-bugarski rat do sada je u priličnoj meri bio marginalizovan u srpskoj istoriografiji. Međutim, on je veoma značajan za sveobuhvatno razumevanje svih potonjih istorijskih stanja i procesa koji su pratili život Balkana u narednih gotovo vek i po od početka i svršetka tog rata. – To je zanimljiv ali i izuzetno značajan događaj kada je u pitanju istorija Srbije i celog našeg regiona. Do ovog događaja došlo je u vreme vladavine Milana Obrenovića – rekao je autor na početku tribine i dodao da je taj sukob antagonizovao odnose dva, po mnogim parametrima, izuzetno bliska naroda. Srbi i Bugari su delili vekovima istu sudbinu i u to vreme oba naroda su bila u osmanskom ropstvu. Povezuje nas i pravoslavna hrišćanska religija, sličnost jezika, zajednička težnja ka slobodi. Ali, zahvaljujući upravo ratu iz 1885, naši odnosi išli su uglavnom silaznom putanjom. U svim ratovima u 20. veku, osim u Prvom balkanskom, bili smo oružjem okrenuti jedni protiv drugih. Šta je dovelo do tog sukoba? Šestog septembra 1885. celom Evropom odjeknula je vest da je kneževina Bugarska proglasila ujedinjenje sa kneževinom Istočnom Rumelijom, obe u sastavu Osmanskog carstva. Time su prekršene odluke Berlinskog  kongresa i otvorilo se pitanje kako će se to odraziti na Srbiju. Većina srpske javnosti nije imala ništa protiv ujedinjenja, zastupajući stanovište da Srbija ne treba da se protivi ujedinjenju, jer ne polaže pravo na Rumeliju, niti u njoj žive Srbi. Umesto toga, smatrali su, kao što su govorili Jovan Ristić i radikali, da Srbija treba da mobiliše vojsku, da udari na Tursku i uzme deo teritorije koji se smatralo da treba da pripadne srpskoj državi. Međutim, kralj Milan Obrenović nije bio istog mišljenja. Znao je da bi to bilo protiv volje velikih sila, a, s druge strane, nije smatrao dobrom okolnošću to što posle ujedinjenja Bugarska postaje teritorijalno i po broju žitelja veća od Srbije. Samim tim u borbi za Makedoniju, Bugari bi imali primat, a Srbija, prema Tajnoj konvenciji, ne sme da se širi prema Bosni. Pošto diplomatijom nije uspeo da nađe rešenje, kralj Milan je smatrao da je jedino rešenje – rat. Srbija je objavila rat Bugarima 2. novembra 1885. godine. Međutim, bolje naoružana bugarska vojska izvojevala je pobedu na Slivnici. Pošto su se velike sile iznenađene vojnim uspehom Bugara uključile u nameri da se potpiše primirje, mir je potpisan u Bukureštu 17. februara 1886. godine. – Srbija nije u tom ratu pretrpela nikakvu ni teritorijalnu ni materijalnu štetu, ali jeste moralnu. Ostala je ljaga na srpskom oružju i trebalo je da prođe dosta vremena da bi se ona sprala – zaključio je Graovac na kraju svog predavanja.
 

Ostavite odgovor