Održana tribina „Verski identiteti u Evropi“

Tribina „Verski identiteti u Evropi“ održana je u četvrtak 16. maja u klubu „Tribina mladih“ Kulturnog centra Novog Sada. Autor i predavač bio je prof. dr Ljubiša Despotović.   Govoreći, na početku predavanja, o osobenostima religijsko-konfesionalnih identiteta u Evropi, autor tribine je kazao da je tokom moderne epohe došlo do snažnih procesa dehristijanizacije Starog kontinenta. Znatan broj njegovih građana, a pogotovo društvene elite, u velikoj meri je izgubio religijsku komponentu hrišćanstva, a zadržao samo kulturno-civilizacijsku. Problemi sa dehristijanizovanom Evropom nastali su iz nekoliko razloga. Ključni razlog nastao je sa procesima sekularizacije u poslednjih nekoliko vekova. – Pošto je reč o dominantno hrišćanskom prostoru, radilo se o procesima koji su polako ali sigurno krunili hrišćanski sadržaj onoga što je Evropa bila u prethodnim vekovima – kazao je Despotović. Dodao je da su procesi sekularizacije doneli mnogo toga dobrog – doveli su do otvaranja škola, učinili su znanje i veštine dostupnim širokim slojevima ljudi, podstakli su formiranje univerziteta, kulturnih ustanova, doveli do opismenjavanja, poštovanja ljudskih prava… Sve je to izgrađeno u kontekstu tzv. hrišćanske Evrope. Ne može se osporiti da su to sve posledice snažnog procesa sekularizacije u kojem je razdvojeno crkveno, religijsko od onoga što je civilni prostor autonomije građana, njihovih sloboda i prava. Religijski sadržaj u velikom kontekstu potisnut je u sferu privatnosti. Posle procesa sekularizacije dolazi do geopolitičkih promena u modernom svetu, pogotovo u poslednjih nekoliko decenija, čija je glavna eksplikacija bio dolazak miliona izbeglica u Evropu i proizveo je religijske, civilizacijske, kulturološke i bezbednosne probleme evropskim nacijama. – S druge strane, na prostoru Turske nalaze se milioni novih izbeglica. Ukoliko bi ta država, iz bilo kojih razloga, otvorila svoje granice, stvorio bi se novi, ogroman talas izbegličke populacije koji EU, ni uz znatno bolju organizaciju, ne bi mogla da zadrži i to bi se pretvorilo u potpuni košmar evropskih nacija i država – rekao je Despotović. Da bismo razumeli otkud ovi izbeglički talasi i zašto priča o „euroarabiji“ kao krajnjem cilju procesa promene verskog koda Evrope, treba se vratiti u prošlost: posle Drugog svetskog rata, konstituisana je geopolitička paradigma na čelu sa Vašingtonom kao hegemonom zapadne strukture moći. Ona je za partnera odabrala islamski svet zbog interesa i demografskog potencijala tih naroda, kako se procenjivalo, spremnih da budu instrumentalizovani zarad Zapada. Posle četiri decenije, međutim, islamski svet koji je ojačao, školovao svoje ljude na zapadnim univerzitetima i osvestio svoju geopolitičku poziciju, počeo je da se konstituiše kao samostalni pol geopolitičke moći. Za sada, unutar islamskog sveta još uvek ne postoje jaka država i kultura koje bi se nametnule kao hegemon. – Pečat na procese dehristijanizacije Evrope dao je  Ugovor iz Mastrihta 1992. godine. Kada je u tom ugovoru određivan normativni identitet Evrope, nije uslišena ni papina molba da se ubaci makar rečenica o hrišćanskim korenima evropskog identiteta, te danas u najznačajnijem aktu EU nema nijedne reči o hrišćanstvu – zaključio je Despotović.