OPOZICIJA PO MERI VLASTI

Gospodine Radun, imate veliko političko iskustvo i tridesetak godina ste aktivno prisutni u političkom životu Srbije, da li možete za Vojvođanske vesti da predočite kako vidite trenutnu političku scenu u Srbiji?  „Ono što svi vide je da Vučić posle više ubedljivih pobeda na izborima predstavlja ključni politički faktor koji dominira političkom scenom. Pored toga, opozicija nije uspela da se konsoliduje i ujedini te da postane alternativa koaliciji SNS-SPS. Ponašanje opozicije pred beogradske izbore, u kome dominiraju prepucavanja, nadgornjavanja i spletke, ne obećava dobar ishod po opoziciju i ugrožavanje vladajuće garniture. Iako bi ujedinjena opozicija imala šanse na beogradskim izborima svojim ponašanjem zapravo najviše radi u interesu režima. Da li su u pitanju sujete ili pak tajni dilovi sa vlašću teško je reći“.  Ono što je aktuelno ovih dana jeste ulazak srpskih  predstavnika/Srpske liste u Vladu Ramuša Haradinaja, vaš komentar?  „To je teška i mučna situacija i za Srbe na KiM i za Srbiju. Haradinaj je očigledno izbor Amerike i to je ono što imamo u Prištini kao vlast. Doduše, nema gotovo nikaqkve razlike između Haradinaja ili Tačija – obojica su ratne vođe OVK koji su učestvovali u zločinima nad nealbancima i obojica su na čelu kriminalnih klanova. Kod nas se u medijima stvorila slika kako je Haradinaj mnogo gori od Tačija ali to realno gledano nije tačno. Za ulazak Srba u prištinsku vladu teško je dati podršku, ali je teško to i kritikovati. Naročito od strane nas koji tamo ne živimo. Da li taj potez ima opravdanje pokazaće budućnost i zavisi od toga da li će biti formirana Zajednica srpskih opština, a time i osiguran minimum potreban za opstanak Srba na tim prostorima. Bilo je situacija kad smo zbog načelnog stava da bojkotujemo izbore i intitucije na KiM mi realno gubili opštine poput Novog Brda. To se pokazalo kao loša i štetna politika“. Na proleće nas očekuju beogradski a možda i republički izbori, kako ocenjujete šanse opozicije i  da li mislite da aktuelna vlast treba da zazire od pomenutih izbora?  „Beograd je po sebi uvek skloniji opoziciji. a pored toga urbane i prozapadne stranke tamo imaju uporište. To su pokazali i predsednički izbori. To jeste šansa za opoziciju, no kako vidimo tamo je popriličan haos. Teško je očekivati da bi Dveri išle zajedno sa PSG Saše Jankovića zbog političkih i ideoloških razlika. Osim toga, iznenađenje mogu biti „nepolitičari“, poput Šapića ili Belog, sa kojima ne zna šta da radi „klasična“ opozicija. Zbog toga što će opozicija ići u više kolona, i što postoji nesloga, manja je šansa da se vlast u Beogradu promeni“. S obzirom da ste dugo u politici i da u dobroj meri pratite i geopolitičku situaciju da li možete da nam kažete koji svetski političar je na Vas ostavio najjači utisak do sada, kroz istoriju?  „Pošto sam završio istoriju i okrenut sam istorijskom pamćenju ovo pitanje mi nije beznačajno. Teško je odgovoriti na to, ali ako bi kao pripadnik srpskog naroda i baštinik srpskog istorijskog iskustva govorio o najznačajnijim srpskim vođama to bi sigurno bili Sveti Sava, Stefan Nemanja, Kralj Milutin i Knez Lazar, a u novom veku Vožd Karađorđe“.  Dobro ste upoznati sa političkom situacijom u Republici Srpskoj, kako komentarišete odustajanje Republike Srpske od najavljenog referenduma, koji je bio predvidjen za 2018-u godinu?  „Ogromini su pritisci na Dodika i na Republiku Srpsku da pristane na odustajanje od Srpske i njenih ovlašćenja. Jedan od načina borbe za Srpsku Dodik vidi i u internacionalizaciji pitanja Srpske i Srba u BiH kroz svoje političko delovanje i kroz referendum o slobodnoj Republici Srpskoj. Naravno, to je igra na ivici noža gde se moraju shvatiti gde su crvene linije koje ne smete preći. To jest, posle kojih ide odmazda od strane moćnih stranaca, predvođenih Amerikom, koji kontrolišu BiH ali i Balkan“.  Koji je Vaš stav o aktuelnim protestima roditelja u Šidu, po pitanju uključivanja migrantske dece u srpske škole?  „Najlakše je osuditi roditelje i to najčešće rade domaći farisejski liberali koji prvi ne bi dali da njihova deca idu u školu sa migrantima ili romima, na primer. Problem sa ovom grubom inkluzijom je što ta deca migranata ne znaju niti naš jezik niti išta o Srbiji pa je teško očekivati da se ona brzo i lako uklope u novu sredinu i da prate obrazovni program. To onda dovodi do srozavanja kvaliteta obrazovanja što pokazuje i iskustvo zapadnih zemalja u kojima je nasilno i preko kolena primenjivana inkluzija. Ovde je previše nove prosvetne ideologije i pomodne inkluzivnosti a premalo zdravog razuma i iskrene želje da deca kako naša tako i migrantska zaista napreduju“. Za kraj, da li je svet zaista u opasnosti od izbijanja novog rata velikih razmera, s obzirom na trenutna dešavanja na korejskom poluostrvu?  „Za sada to sve liči na nadmetanje američkih kečera u kojima se razmenjuju pretnje i pokazuju mišići. Kim je vrlo često koristan kad je potrebno plašiti Amerikance nekim baukom da bi se dobile nove milijarde za vojni budžet. Bilo bi preterano reći da je Kim strašilo koje radi za američki vojno industrijski kompleks. No, stvar komlikuje i to što je Tramp u političkom škripcu jer je pobeđen od Kongresa i Senata odlukama o Obamaker sistemu i novim sankcijama prema Rusiji. Predsednik u škripcu nekako mora obnoviti autoritet a to često dovodi do spoljnopolitičkih avantura. Trenutno ne vidim da je situacija na ivici rata ali bi nekim novim sticajem okolnosti i recimo agresivnijom trampovskom politikom suzbijanja rasta Kine moglo doći i do sukoba oko Koreje“.  

Ostavite odgovor