Politika uslovljavanja Evropske unije – politika štapa i šargarepe

Tribina „Politika uslovljavanja Evropske unije – politika štapa i šargarepe” održana je u utorak, 11. septembra, u Klubu „Tribina mladih” Kulturnog centra Novog Sada. Autor i predavač bila je dr Jelena Todorović Lazić. Mnogi teoretičari tvrde da uspešnost politike proširenja EU počiva upravo na politici uslovljavanja i često se može čuti da je EU stvorila politiku uslovljavanja. – Istina je da je ona samo taj koncept produbila i usavršila budući da se njena relativno uspešna politika proširenja u velikoj meri zasnivala na uslovljavanju. Tu su i NATO, Savet Evrope, a naročito treba naglasiti SAD, jednog od najvećih „uslovljavača” današnjice – objasnila je Todorović Lazić na početku tribine. Danas uslovljavanje predstavlja suštinu odnosa EU sa trećim zemljama, ali ono nije oduvek bilo tako često korišćen spoljnopolitički instrument. U periodu od nastanka evropskih zajednica, pa sve do završetka Hladnog rata, uslovljavanje je samo povremeno upotrebljavano. U odnosu prema evropskim državama koje su bile u njenom bliskom okruženju, ali koje su bile vojne diktature, Evropska zajednica je zauzela drugačiji pristup. Pre nego što su Grčka, Portugalija i Španija postale članice, one nisu razmatrane kao potencijalne članice sve dok ne izvrše demokratizaciju i oslobode se diktatura. Politika uslovljavanja se u svakodnevnom diskursu često pominje kao politika „štapa i šargarepe”. Ako se zaviri u korpu „šargarepe”, tamo se mogu uočiti: javne pohvale, finansijske beneficije, priznanje države, određeni oblik saradnje sa nekom međunarodnom organizacijom, prijem u članstvo. S druge strane, na „štapu” se nalaze: ukidanje finansijske pomoći, prekid svih ili samo pojedinih oblika nematerijalne pomoći, prekid saradnje i kao poslednja opcija mogućnost upotrebe sile. Ovakva politika nagrade i kazne dobro je poznata državama koje su nastale raspadom SFRJ, a najuočljivija je na primeru Srbije. – Istorijat odnosa Srbije i EU može se okarakterisati kao konstantno iznuđivanje, odnosno kao politika stalnih pritisaka. U prilog tome govore: nejednak odnos moći između uslovljene države i EU, unilateralno definisanje i redefinisanje uslova i često postavljanje nerealnih uslova kako bi se teže došlo do ispunjenja –kazala je Todorović Lazić. Ratno nasleđe na ovom prostoru, navela je dalje autorka,  uzrokovalo je uspostavljanje nekih novih uslova od kojih je onaj koji se odnosi na saradnju sa Haškim tribunalom i isporučivanje ratnih zločinaca najomraženiji u zemljama Zapadnog Balkana. – Da li će i kada će Srbija postati članica EU, suvišno je licitirati. Odluka o članstvu prvenstveno je politička odluka koja ne zavisi samo od ispunjenja uslova. Kao primer za to navodi se prijem Bugarske i Rumunije koje nisu u potpunosti ispunile uslove iz Kopenhagena, a već 11 godina su članice EU – zaključila je Todorović Lazić.

Ostavite odgovor