Predavanje na temu „Konkordat 1937 – crkveno i državno pitanje” održano u KCNS

Tribina „Konkordat 1937 – crkveno i državno pitanje” održana je u četvrtak, 30. avgusta, u Klubu „Tribina mladih” Kulturnog centra Novog Sada. Autor i predavač bio je Milovan Balaban, istoričar. Srpsko-hrvatski odnosi i pitanje odnosa vera, naveo je istoričar Balaban, bila su dva goruća pitanja od samog nastanka zajedničke države Srba, Hrvata i Slovenaca. Jedan od nesumnjivo najdramatičnijih događaja u kratkotrajnom životu Kraljevine Jugoslavije bila je versko-politička borba, nazvana konkordatska kriza, koja je izbila tokom 1937. godine. Novonastala država Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca bila je nasaljena gotovo isključivo pravoslavnim stanovništvom. Pravoslavlje vremenom počinje da gubi status primarne najmnogoljudnije vere jer svim ostalim veroispovestima, a naročito katolicima i muslimanima, biva zagarantovana ravnopravnost. Autor tribine naglasio je da su se dva goruća problema koja je trebalo što pre rešiti u Kraljevini Jugoslaviji prevashodno odnosila na odnos Srba i Hrvata. Hrvati nisu iskreno prihvatali novostvorenu državu kao ni status katoličke vere. U praksi ona je imala punu ravnopravnost, zbog čega je insistirano na pravnom dokumentu koji bi bio potpisan sa Svetom stolicom u Rimu, a kojim bi se njihov verski status konačno ozvaničio. Stoga se položaj katolika morao regulisati ugovorom između države i Vatikana, tj. potpisivanjem Konkordata. Konkordat je ugovor koji sklapa Vatikan sa određenom državom, a tiče se položaja katoličkih vernika, najvišeg katoličkog sveštenstva u okviru te države. Francuska i Britanije nisu morale da imaju takav ugovor, ali u Jugoslaviji, zbog svih trenutnih prilika, vlada i Milan Stojadinović  su smatrala da je ipak potrebno da ga ima. Konkordatskom krizom iz 1937. godine otvara se pitanje odnosa crkve i države u 20. veku. Zbog međunarodnog položaja Rimokatoličke crkve i straha od ugrožavanja suvereniteta države, jugoslovenske vlasti, sa Milanom Stojadinovićem na čelu, godinama su odugovlačile potpisivanje konkordata. Stojadinović je nameravao da se preko Konkordata približi Vatikanu i Italiji i time poboljša odnose sa rimokatoličkim vernicima u Hrvatskoj. Konkordat su 25. jula 1935. u Rimu potpisali kardinal Euđenio Pačeli i ministar pravde Kraljevine Jugoslavije LJudevit Auer. Ni jugoslovenska ni vatikanska strana tekst Konkordata nisu dale na uvid javnosti, kako bi se proturilo davanje primata Rimokatoličkoj nad Pravoslavnom crkvom u Jugoslaviji. Međutim, kopija Konkordata iz fioke patrijarha Varnave dospela je u javnost, i to verovatno pod uticajem nekoga iz opozicije. Stojadinović je očekivao ratifikaciju u Narodnoj skupštini bez većih problema, ali se iznenada našao u procepu između Vatikana i SPC, koju je podržavala srpska opozicija pokušavajući da sruši Stojadinovićevu vladu. Patrijarh Varnava je tvrdio da se Konkordatom ugrožavaju načela državnog suvereniteta, jer se iznad državne volje stavlja volja Rimske kurije. Kako se konkordatska kriza rasplamsavala, stanje zdravlja patrijarha Varnave se naglo pogoršavalo, pa je nedugo potom prebačen u bolnicu. U isto vreme kada je bila zakazana sednica Narodne skupštine o Konkordatu 1937. godine, bila je zakazana i molitvena litija za ozdravljenje obolelog patrijarha. Međutim, policija je zabranila taj skup, što je dovelo do sukoba građana i policije. Knezu Pavlu je upućen memorandum Svetog arhijerejskog sinoda kojim je zahtevano da Milan Stojadinović podnese ostavku i da se Konkordat skine sa dnevnog reda. U večeri 23. jula 1937. u Narodnoj skupštini izglasan je Konkordat, a krajem dana, kada je i u donjem domu jugoslovenskog parlamenta završeno glasanje, preminuo je patrijarh srpski Varnava. Unutar SPC i u javnosti spekulisalo se da patrijarh otrovan po nalogu vlade.
 

Ostavite odgovor