Sad malo na zrenjaninsko pozorište „da udarimo“

Nekome je zrenjaninsko pozorište dobra majka, a čestitim radnicima zla maćeha. Od dolaska naprednjaka u pozorište zaposleni su mnogi partijski, napredni članovi i ne samo da su napredni nego su i agresivni prema ostalim radnicima. Na skorašnjem sastanku svih zaposlenih ovog preduzeća mnogi radnici su izneli svoje zamerke na rad direktora i još nekih, na nezakonita primanja u radni odnos u ovom preduzeću,  ali od tih zamerki nema ništa u smislu da će biti prihvaćene. Pozorišni direktor,  Ivan Francuski kao politički preletač i pravnica kao članica gradskog odbora naprednjaka, juče su dobili zaposlenje u pozorište, a danas već ugnjetavaju zaposlene. Provereni direktor koji je zatvorio preduzeće „Radio Zrenjanin“ i pre toga se pokazao kao ne baš dobar radnik na dugogodišnjim rukovodećim mestima, pa i kao ne baš dobar predsednik opštine Zrenjanin (danas se to zove gradonačelnik) nikome od radnika pozorišta se ne javlja pri susretu. Kad je u pozorištu ne komunicira ni sa kim od zaposlenih. Naime, razgovara samo sa koleginicom pravnicom, i onima koji mu se ulizuju, a to su, ko bi bio drugi, do predsednik režimskog sindikata „Nezavisnost“ i šef tehnike. Pravnica je juče došla po partijskoj liniji u pozorište i odmah napisala pravno rešenje za zaposlenje svoga muža. U pozorištu su pored ovih javnih naprednih kadrova, zaposleni i nevidljivi napredni kadrovi koji rade samo fiktivno, to jest samo na platnom spisku, a u stvarnosti ih nema. Te osobe, koje su fiktivno zaposlene,  niko od zaposlenih radnika pozorišta nije video. Nova sistematizacija radnih mesta je izglasana. Sastanak za članove sindikata je održan 20 sati pre sednice Upravnog odbora. Po zakonu, je taj sastanak morao biti održan bar nedelju dana ranije. Ali šta da se radi kad je predsednik sindikata protiv radnika, a članovi sindikata „pokorne ovce za šišanje“. Šef tehnike po novoj sistematizaciji (a i po staroj), mora da ima završen fakultet, zna bar jedan strani jezik, rad na računaru, ali ovaj zaposleni šef tehnike sve to nema i ne zna, pa su mu novom sistematizacijom odredili da bude Organizator kulturnih delatnosti i da radi isti posao i ima veću platu. Naravno da sve navedene uslove mora da ispunjava i kao Organizator kulturnih delatnosti,  ali za ovog šefa ne važe ti uslovi. Da navedemo da je ovaj šef tehnike ranije zaposlio svoju ženu u pozorište kao krojačicu, a sad mu je žena član Upravnog odbora koja se ne zalaže za radnike, osim za svog muža-šefa. Predsednik sindikata, zaposlen na radnom mestu Majstor lutkarske scene, ni do sad nije obavljao svoj posao, nego je  pravio lutke, a sad je sebi novom sistematizacijom sredio da bude dizajner lutaka (za ovo mesto treba diploma fakulteta, a on je nema) i dobija veću platu. Na primer, ton majstoru nisu preimenovali radno mesto po novoj sistematizaciji da bude dizajner zvuka. Svetlo majstoru da bude dizajner svetla i da dobijaju malo veću platu. I predsednik sindikata je zaposlio svoju ženu u pozorište, pa još i ćerku, i još pravi lutke i postavlja scenu za Madač (pozorište na mađarskom jeziku, to pozorište je u zgradi ovog pozorišta). Uočljivo je da povlašćeni imaju, porodično, po tri-četiri mesečna primanja iz pozorišta. Naravno da ovde nije reč o kvalitetu, pa zato to i navodimo. Spremačice koje su tehnički radnici dobijaju da budu i kurirke i spremačica, a kurirsko radno mesto po novom Katalogu radnih mesta za javni sektor, pripada administraciji, pa neće valjda administracija, koja je sva dobila posao partijski, da raznosi poštu. Invalidu rada daju još teže radno mesto i još manje plaćeno, nije im dosta što je čovek zbog njih ostao invalid? Otišao glumac u penziju, a na njegovo mesto je stalno zaposlenje dobila portparolka SNS-a, i to je dobila izmišljeno radno mesto u administraciji. A u administraciji se radi zvanično 5 dana u nedelji po 6 sati. U stvarnosti je još kraće radno vreme. Takvih primera ima dosta. Samo partijski članovi i tzv. podobni svakoj vlasti-ulizice su dobrodošli u ovoj ustanovi. Kvalitetni pravnici i direktori dobro znaju da sve mora da se radi u korist radnika. Ali ovo pravilo u zrenjaninskom pozorištu ne važi. A radnici ćute! Milan Petrović, dipl. sociolog Izvor: Danas

Ostavite odgovor