Sunce tuđeg neba…

Da li sunce tuđeg neba može da greje kao ono nad mestom u kom si rođen? Da li je Aleksa Šantić bio previše emotivan ili je to bilo neko drugo vreme? Da li su ljudi možda drugačiji bili tad? Postoji li danas ono što se zove, nacionalna svest? Da li je nacionalizam loš ili je isto tako izvitoperen i politički instrumentalizovan kao i svaka sfera našeg života? Postoji li zaista objektivan odgovor na ova pitanja? Nemojte se pitati šta vaša država može učiniti za vas, nego šta vi možete učiniti za svoju državu, parafrazirao sam Kenedija. Kažu da i nije to njegova misao, nego je i on parafrazirao nekog svog profesora. Ta misao je sasvim ok, ako živite u državi koja je uređena, i iznad svega podređena potrebama onih koji je čine. Da li imamo pravo da učimo decu od malih nogu, da budu toliko zatvoreni za nova iskustva? To je svojevrsna tabu tema u našem društvu. Da li ideja EU zapravo ubija nacionalni duh i identitet? Uzmite primer Amerike. Nastala je na prolivenoj krvi starosedelaca koje su Evropljani zdušno istrebili. Na njihovim ostacima stvorene su današnje Sjedinjene Američke Države. Voleli mi to ili ne, činjenica je da je Amerika jedna od najjačih svetskih sila u svakom smislu. Bez obzira na to kako je nastala i na to što su svi oni potomci nekih drugih naroda, oni su svi „proud Americans“-ponosni Amerikanci. Da li su oni time izgubili svoj identitet ili stvorili nov? Ozbiljno pitam, kako sunce tuđeg neba drugačije greje? Bejah i van ovog našeg kontinenta i jedina razlika je to, što je klima malo drugačija. Malo drugačija vlažnost vazduha i tako. Skapirali ste da se sprdam?! Aleksa Šantić je mislio da si samo ovde svoj na svome. Da gde god otišao, ti si došljak, dođoš, imigrant. Slažem se, teško je kad odeš negde. Recimo kao prvi dan škole ili prvi dan na novom radnom mestu. Čudno, napeto, ali se vremenom navikneš. Iz mog ugla gledano, licemerno je decu od malih nogu učiti kako je ovde najbolje. Pogrešno je sputavati ih i nabijati im strah od novog. Što se nacionalnog identiteta tiče, pogledajte nas. Pogotovo sve nas Balkance. Šta karakteriše prosečnog Balkanca? Mi Balkanci smo ludi, volimo da pijemo, jedemo i da se pobijemo. U svemu što radimo teramo do ekstrema, jer naša luda glava balkanska… Braćo Balkanci nemojte se ljutiti, ali jebeš takav identitet. Kao što rekoh, imao sam prilike da putujem malo van Balkana i zaista nas i ostali tako vide. Vide nas kao simpatične male primitivce, sa kojima je odlična sprdnja, ali mani ih za sve ostalo. Hvala ali ne bih ja, ako ne moram. Tako da draga deco, velika i mala moj savet vam je da, sami iskusite kako i koliko grije sunce tuđeg neba. Uz dužno poštovanje Aleksi Šantiću.

Ostavite odgovor