Tribina o Jovanki Orleanki izazvala veliko interesovanje Novosađana

Tribina „Saga o Jovanki Orleanki – devica, ratnica, svetica”, održana je u sredu, 29. avgusta, u Klubu „Tribina mladih” Kulturnog centra Novog Sada. Autor i predavač bio je docent dr Boris Stojkovski, istoričar. Govoreći o jednoj od najpoznatijih žena i najznamenitijih ratnica u svetskoj istoriji, dr Stojkovski je rekao da je Jovanka Orleanka, iako mlada žena koja je na istorijskoj pozornici bila kratko prisutna, svojom hrabrošću i mučeničkom smrću postala nadahnuće svim kasnijim naraštajima Francuske i čitave Evrope. Jovanka Orleanka, ili, kako su je zvali, Devica iz Orleana, rođena je u malom šampanjskom selu Domremiju 1412. godine. Poticala je iz vrlo siromašne porodice – otac Žak Darko bio je sakupljač poreza i vlasnik malog imanja u selu Domremi, majka Izabel od Vutona. Bez roditelja je ostala kada su Englezi osvojili Domremi i tada su brigu o njoj preuzeli njen ujak i njegova supruga. Prve vizije imala je sa 13 godina. U njima su joj Arhangel Mihailo, Sveta Katarina i Sveta Margarita naložili da podrži Šarla VII u Remsu, kako bi oslobodio Francusku od engleske dominacije krajem Stogodišnjeg rata. Iako su je Francuzi ismevali, ostala je u Orleanu jer je smatrala da je Šarlu po Božjim zapovestima morala pomoći u ratu protiv Engleza. Dr Stojkovski se pita: Da li je Jovanka bila spasiteljka očajnog režima ili Bogom nadahnuta Devica Orleanska? Jovanka je učestvovala u velikom broju bitaka do konačnog otvaranja puta ka Remsu 1429. godine i krunisanja Šarla VII Pobednika za kralja. U odbrani Kompjenja od Burgunda 1430. godine zarobio ju je glavni zapovednik Gijom de Flavio. Više puta je pokušavala da pobegne iz tamnice, a bila je uverena da će je Šarl spasiti ogromnom svotom novca koji će dati za njen otkup. Međutim, Žan Luksemburški je prodaje engleskom kralju Henriju VI. Englezi su protiv nje organizovali crkveno suđenje u gradu Ruanu, koji se tada nalazio pod protektoratom Burgundije. Glavna optužba zbog koje joj je suđeno bilo je to što je, strahujući od silovanja, u zatvoru nosila mušku odeću. U to vreme strogo je bilo zabranjeno da žene nose mušku odeću, i obrnuto. Optužena je kao lažni prorok, čarobnjak, veštica i jeretik, da je izvršila masovni zločin ubijajući engleske vojnike u borbi i da je naređivala zverstva. Bez čvrstog dokaza i pitanja o kanonskoj ispravnosti suđenja, uz onemogućavanje da ima pravnog savetnika i kršenjem pravila inkvizitorskog suda, prisiljena je da potpiše presudu koju nije umela ni da pročita. Vezana je 30. maja 1431. godine za drvo i spaljena je dok su dvojica sveštenika držala raspeće ispred nje. Autor tribine naveo je na pitanje o sudbini ove hrabre mlade žene i ratnice i da li je njeno suđene bilo političkog karaktera ili progon veštica.

Ostavite odgovor