Tribina „Slučaj Jovanke Broz“ 13. avgusta u Klubu „Tribina mladih“

Tribina “Slučaj Jovanke Broz”, biće održana u ponedeljak, 13. avgusta u 18 časova u Klubu „Tribina mladih“ Kulturnog centra Novog Sada. Autor i predavač je msr Ognjen Karanović, istoričar. Kada je Raisa Gorbačov sovjetskoj i svetskoj javnosti predstavljena kao supruga Mihaila Gorbačova i to sa titulom „prve dame“ prve komunističke zemlje na planeti, pomenuta informacija izazvala je snažne senzacionalističke utiske u najširim slojevima društava diljem „zemljinog šara“. Navedena okolonost, zaista je predstavljala „neobičnu pojavu“ u socijalnom životu u društvima „narodne demokratije“ i „diktature proleterijata“. Ugledni kompartijski aparačici u svom javnom delovanju, uglavnom su nastupali sami, odnosno, isti nisu bili „podržani“ i sa određenom političkom ili socijalnom ulogom od strane njihovih životnih partnerki ili supruga, koje su javnosti, u priličnoj meri bile nepoznate. Međutim, izmene položaja i uloge „prve dame“ u Sovjetskom Savezu, po ugledu na „zapadnoevropske“ i „američke primere“, nastupile su u vreme početka procesa „glasnosti“ i „perestrojke“. Međutim, u jednoj socijalističkoj državi, položaj „prve dame“ bio je opšteprihvaćen i prisutan i pre bilo kakvih demokratskih reformi. Jovanka Broz, supruga višedecenijskog i neospornog vođe, Druge komunističke Jugoslavije, Josipa Broza Tita, predstavljala je „personalni izraz“ specifične uloge „oca bratstva i jedinstva jugoslovenskih naroda i narodnosti“ u istorijatu navedene zemlje. Od sredine šeste decenije prethodnog stoleća, građanima Druge Jugoslavije bilo je nezamislivo da u saznanjima o političkim i državničkim delatnostima Josipa Broza, ne pronađu i informacije o aktivnostima drugarice Jovanke Broz. U dobro osmišljenoj „marketinškoj“ politici gospodara komunističke Jugoslavije, Jovanka Broz je predstavljena kao žena i ličnost od izuzetnog poverenja druga Tita i kao njegov lični i snažni „oslonac“ u susretima sa mnogim izazovima koje je jugoslovensko društvo moralo da savlada kako bi uopšte bilo u prilici da opstane. Sama Jovanka je tvrdila da se njena jedina uloga u istoriji Druge Jugoslavije sastojala u sasvim logičnom zadatku da bude taj pomenuti oslonac i pomoć u životu i radu predsednika Tita. Ne bismo smeli da posumnjamo u njene reči, jer su istorijske činjenice koje iste potvrđuju, apsolutno nesporne, ako i nisu u svemu potpune. U datoj, pre svega, „javnomedijskoj“ interakciji „Maršalata“ i jugoslovenskih građana, radni ljudi Jugoslavije usvojili su specifičan i blagonaklon odnos prema drugarici Jovanki Broz. Taj odnos,  u mnogome ostao je nepromenjen i do danas, pet godina posle njene smrti i verovatno će karakter istog opstati i u narednim decenijama. Zaista, „njen slučaj“, kao i istorijska uloga u povesnici razvoja Jugoslavije posle 1945. godine, ali i u procesima pružanja potrebnog naučnog objašnjenja o karakteru prisustva „sociološkog fenomena Josip Broz Tito“ u istorijatu južnoslovenskih naroda i međunarodnih odnosa u prethodnom stoleću, zahtevaju posebnu pažnju najširih krugova intelektualne, akademske i naučne zajednice srpskog naroda, o čemu će više reči biti izneseno u okviru predstojećih razgovora na “Tribini mladih” Kulturnog centra Novog Sada.

Ostavite odgovor