Izbori u Beranama i Ulcinju pokazali su drastičan pad broja građana koji su se opredijelili da zaokruže DPS i njegove koalicione partnere. Čak i ako uzmemo u obzir nespornu činjenicu da je, u Beranama, Nikšiću i Mojkovcu, DPS pojedinačno bio najjači (u Ulcinju to nije bio slučaj), njihova pozicija podsjeća na političku realnost srpskih radikala u prvoj deceniji ovog vijeka kada su na izborima u Srbiji dobijali najviše glasova, ali niko nije želio da ide u koaliciju sa njima. Famozno pitanje reforme DPS-a nije dakle zvocanje analitičarskih zadušnih baba ili antidepees zlih jezika, već je po srijedi jedini mogući put konsolidacije ove stranke. U protivnom, DPS će ponavljati „uspjehe“ to jest pirove pobede nalik onima koje je Šešelj ređao davno. Kako se ta saga završila, čitaocima je dobro poznato.
Ipak, postoji jedna opcija u kojoj DPS, ma kakav bio, sa Milom ili bez njega, reformisan ili ne, ima poprilično svijetlu perspektivu. Ta opcija podrazumijeva neslogu, razdor i nezrelost njihove konkurencije. Obrise toga mogli smo da vidimo još preksinoć kada su predstavnici pobjedničkih koalicija u Beranama počeli da postavljaju uslove ko sa kim može ili neće i da traže pravovjerne i nedostojne.
Bečićeva partija ostvarila je impresivan rezultat u obije opštine ali stigmatizacija SNP-a ne djeluje zrelo. Po kom kriterijumu je poželjno i zdravo podržati SDP i Staru gardu na Cetinju a jeres je tvoriti vlast sa SNP-om u Beranama? DF koji je uprkos satanizaciji sa različitih strana ostvario izvanredan rezultat u Beranama, trebalo bi da ima razumijevanja za Jokovićevu partiju i da ne postavlja oštar uslov da pregovora neće ni biti ako SNP ne odustane od manjinske vlade… I tako dalje.
Spirala beskrajnog nadgornjavanja i uslovljavanja cijelu stvar može da odvede u scenario koji možemo nazvati Budva 2. Na takvoj neslozi, preganjanju i surevnjivosti, prosječnom biraču DPS se može učiniti „manjim zlom“. Lideri ovog bloka stranaka treba da shvate da samostalno ne mogu formirati većinu u Crnoj Gori i da je saradnja neophodna. To se posebno odnosi na lidere malih stranaka koji znaju dodatno da zamute vodu. Čuli smo kako, neosporno obrazovani i rječiti lider UCG, u jučerašnjem lovu na vještice u svojim kolegama pronalazi snage koje „služe političkoj eliti u Srbiji“. Takav pristup, svakako neće donijeti ništa konstruktivno niti pomoći rješenju problema.
SNP i Joković su više nego uspješno pregurali najkritičniju tačku nakon salvi pokuda koje su im bile upućene nakon odluke o učešću u manjinskoj vladi. Nakon respektabilnog rezultata u njihovom uporištu u Beranama, mogu mirno da planiraju buduće korake.
URA je ostvarila odličan rezultat u Ulcinju, ali im postizborne najave kolega i konkurencije mogu bjelodano potvrditi da je prerano bilo povjerovati kako su manjinske stranke istrgnute iz zagrljaja DPS-a jer retko ko od njih se nedvosmisleno opredjeljuje za saradnju sa URA u Ulcinju. Štaviše BS je u obe opštine na izbore izašla u koaliciji sa DPS-om, što jasno ukazuje ko im je ideološki i programski najbliži i ko bi najreprezentativnije zastupao stavove DPS-a u manjinskoj vladi.
Politički postupci Abazovića djeluju zrelo u ovoj fazi teške šahovske političke partije u Crnoj Gori. S jedne strane svjestan je činjenice da DPS još uvek ima podršku relevantnog broja građana kao i važnih činilaca unutar sistema i van njega. S druge strane svjestan je da se getoizacijom i gušenjem srpskog faktora i SPC ne može ostvariti građanska harmonija i konsolidacija društva. Takođe, kao pragmatičan političar uviđa da je korisno i dobrodošlo popraviti odnose sa Srbijom najprije iz ekonomskih a zatim i niza drugih konkretnih razloga…
U cijeloj toj jednačini sa mnogo nepoznatih pokušava da ispliva i napravi pomak. Ipak, jučerašnji primjer iz Ulcinja nam jasno pokazuje da baklje ne treba paliti prerano. Jer daleko je Sunce. Daleko je, još uvijek, zelena grana!
Ceo tekst možete pročitati ovde:
https://borba.me/panaotovic-brod-dps-a-tone-ali-ga-nesloga-druge-strane-moze-odrzati-na-povrsini/
Related
