Džihadizam, razvoj i perspektive

Tribina „Džihadizam, razvoj i perspektive” održana je u sredu, 19. septembra, u Klubu „Tribina mladih” Kulturnog centra Novog Sada. Autor i predavač bio je Nemanja Starović. Autor je predavanje počeo objašnjenjem da bi se džihadizam, pojam koji je relativno nedavno izmišljen, mogao definisati kao težnja za nametanjem principa političkog islama nasilnim putem. Kao takav, džihadizam predstavlja pretnju globalnom miru koja postaje sve izraženija od 80-ih godina prošlog veka, a od velikog terorističkog napada na SAD, 11. septembra 2001. godine, stupa u fokus svetske javnosti. – Džihadizam nije isto što i islamizam. Islam predstavlja religiju koja označava lični odnos pojedinca prema duhovnoj stvarnosti – naglasio je Starović. S druge strane, politički islam suprotstavljen je idejama sekularizma i nastoji da nametne religijske principe uređenja života čitavoj zajednici, bez obzira na to da li u toj zajednici svi pripadaju ili ne pripadaju istoj religiji. U nastavku, Starović je objasnio da islam kao vera podrazumeva pet stubova koji predstavljaju pet obaveza verujućeg muslimana: vera u jednog boga (proroka Muhameda), obavljanje namaza pet puta na dan, post u mesecu Ramazana, davanje milostinje i odlazak na hadžiluk u sveti grad Meku ili Medinu. Već u sedmom veku, neposredno po nastanku islama kao organizovane religije, postalo je uobičajeno da se uz ovih pet stubova pridodaje i džihad kao šesti stub, koji jedini ima i svoju kolektivnu obavezu. Džihad (u najčešćem prevodu kao „sveti rat”) mogao bi se opisati kao stanje stalnog napora ili stalne borbe pojedinca da kroz svoj život ispoveda islamsku veru zasnovanu na pet stubova. Druga dimenzija džihada kao stalne borbe podrazumeva napor čitave zajednice verujućih ljudi u odbrani svoje zajednice i njen napredak i tu, smatra Starović, upravo leži koren onoga što nazivamo džihadizmom. Džihadizam se, naime, bazira na tri ideje – oslobođenje muslimana u nemuslimanskim državama, ujedinjenje i brisanje svih „lažnih i veštačkih granica” koje postoje među različitim muslimanskim državama i odbrana kalifata koji je postojao u sedmom veku, a ukinut je 1923. godine. Šiitski libanski pokret Hezbolah stupio je na džihadističku scenu početkom 80-ih godina organizacijom velikih samoubilačkih napada u Bejrutu u libanskom građanskom ratu koji je trajao od 1975. do 1990. godine. U jednom od tih napada, poginulo je oko 300 američkih marinaca. Od početka 80-ih godina do danas, u svetu je izvedeno blizu 4.000 samoubilačkih napada u kojima je poginulo više od 45.000 ljudi. – Bitno je reći da nisu džihadisti jedini koji se služe tom metodom borbe; služe se i drugi, ali nesumnjivo je da najveći broj samoubilačkih napada čine upravo džihadističke organizacije – zaključio je Starović.

Ostavite odgovor