Održana tribina „Kumanovska bitka 1912. godine – kruna srpske vojne strategije“

Tribina „Kumanovska bitka 1912. godine – kruna srpske vojne strategije“ održana je u ponedeljak 14. oktobra u klubu „Tribina mladih“ Kulturnog centra Novog Sada. Autor i predavač bio je msr Srđan Graovac, istoričar. Kumanovska bitka, 23. i 24. oktobra 1912. godine, bila je prva velika vojnička pobeda srpske vojske u završnom činu oslobođenja Stare Srbije, Makedonije i celoga Balkana od viševekovne osmanske vlasti. Ova bitka predstavljala je krunu višedecenijskog rada na formiranju srpske vojske koje je započeo vožd Karađorđe. – Kada se posle skoro jednog veka sećamo heroja Kumanovske bitke i Prvog balkanskog rata, koji su protiv Turske zajedničkim snagama vodile Srbija, Bugarska, Grčka i Crna Gora, ne smemo izgubiti iz vida istorijski i civilizacijski značaj pobede na Kumanovu i svih ostalih pobeda balkanskih saveznika – rekao je Graovac u uvodu svog predavanja. Zašto su srpski vojnici bili tako efikasni na bojnom polju, te je njih nekoliko desetina hiljada deset godina uspevalo da odoleva moćnom Otomanskom carstvu? Uspevali su, rekao je u nastavku Graovac, zato što su imali oficire koji su dobro razumeli karakter svog naroda i znali su za šta se bore. Sa slomom Prvog srpskog ustanka ta vojska je doživela slom. Usledio je i Drugi srpski ustanak, stvaranje srpske kneževine u okviru turskog carstva i tada se nastavlja proces formiranja srpskih oružanih snaga. U vreme vladavine kneza Miloša, Srbiji nije bilo ni dozvoljeno da ima značajniju vojsku. Knez se dovijao na sve načine da formira vojsku, ali da ne dođe u sukob sa osmanskom vlašću zbog te svoje namere. Uspeo je da formira mešovitu policijsko-vojnu vojsku od svega nekoliko hiljada vojnika. Ključni Milošev potez bilo je slanje srpskih mladića u vojnu školu u Rusiju. Kasnije su srpski vojnici, u zavisnosti od političkih prilika, usmeravani sve više ka zapadu. Ozbiljniji rad na pripremi ratnog plana za ofanzivan rat protiv Turske otpočeo je u srpskom Glavnom generalštabu 1897. godine. Te godine je Generalštab, posle svestranije studije i analize uslova u kojima se Srbija mogla naći u ofanzivnom ratu protiv Turske, došao do zaključka da takav rat, u cilju ostvarenja svojih nacionalnih težnji i aspiracija, ona može voditi samo u savezu s drugim balkanskim državama – Bugarskom, Crnom Gorom i Grčkom. Kumanovska bitka vođena između srpske armije, predvođene generalom Radomirom Putnikom i turske vojske (pod komandom Zeki Paše) odvijala se 23. i 24. oktobra u blizini Kumanova. Dve vojske su se direktno sukobile. Vojnici i oficiri pokazali su ogromnu hrabrost. Turska Vardarska armija bila je razbijena i povukla se ka Skoplju, Štipu i Velesu. Velika pobeda kod Kumanova bila je prva srpska pobeda u Prvom balkanskom ratu i označila je neminovni kraj turske vladavine na Balkanu.