Održano predavanje „10. jun 1999 – 10. jun 2019. godine“

U okviru platforme Tvrđava mira, a u saradnji sa Fondacijom „Novi Sad 2021“, u ponedeljak 10. juna u klubu „Tribina mladih“ Kulturnog centra Novog Sada, održana je tribina „10. jun 1999 – 10. jun 2019. godine; 20 godina od završetka bombardovanja SRJ od strane NATO alijanse“. Autor i predavač bio je msr Ognjen Karanović, istoričar. Na početku predavanja, kojem je prisustvovao Bojan Panaotović, direktor KCNS, ali i đaci OŠ „Prva vojvođanska brigada“, Karanović je istakao da je 10. jun 1999. godine izuzetno značajan dan, jer je tada okončana NATO agresija na Saveznu Republiku Jugoslaviju koju su činile Srbija i Crna Gora. – Te 1999. godine desilo se nešto što istorija čovečanstva nikada nije videla: najmoćniji vojno-politički savez koji je svet ikada video, napao je jednu malu, suverenu i slobodnu državu. Površina zemalja koje čine NATO savez iznosi preko 20 miliona kvadratnih kilometara, a tada je površina SRJ iznosila svega 101.000 kvadratnih kilometara – rekao je Karanović u uvodu predavanja. Bez obzira na te nesrazmere, NATO je napao SRJ, a i danas se smatra da je to, upravo u smislu nesrazmere, najnepravedniji rat koji je svet video. – Najjednostavniji i najistinitiji odgovor na pitanje zašto je NATO napao SRJ glasi: zato što je NATO želeo da nam otme Kosovo i Metohiju. Kosovski problem postoji već decenijama, ali postao je krizni 1998/99. godine, kada je NATO odlučio da u sukobima oko KiM podrži albanski narod, a da tu podršku uskrati srpskom narodu i SRJ uz obrazloženje da želi da spreči nasilje na KiM – objasnio je Karanović. Uz konstataciju da se nasilje ne može sprečiti nasiljem, autor je podsetio da je NATO agresija započela 24. marta 1999. godine u 19.45 sati. Iz NATO baze Avijano u Italiji, poletelo je nekoliko desetina aviona. Pogodili su mnoge ciljeve u SRJ, a prva civilna žrtva stradala je u Novom Sadu 1. aprila kada je srušen Varadinski most, a naš sugrađanin Oleg Nasov(29) usmrćen je na tom mostu dok je išao na posao. Tokom 78 dana i noći cela naša zemlja je teško ranjena. Uništavani su mostovi, bolnice, domovi, škole, čitavi gradovi uz brojne naše civilne i vojne žrtve. Naši branioci na svim mestima, a naročito srpsko-albanskoj granici, na Košarama, u nemogućim uslovima pružali su herojski otpor. Ahtisari i Černomirdin ponudili su početkom juna 1999. predsedniku Miloševiću sporazum po kojem će KiM ostati u sastavu SRJ, ali da zauzvrat SRJ mora da povuče svoje kompletnu vojsku i policiju sa KiM. Milošević je to prihvatio kako bi sprečio mogućnost da i kopnene trupe NATO napadnu našu zemlju. U Kumanovu je 9. juna sklopljen vojnotehnički sporazum koji je sproveden pošto je 10. juna 1999. Savet bezbednosti UN usvojio Rezoluciju 1244 koja je pružala makar privid sigurnosti našem narodu na KiM. – Međutim, mi danas, 20 godina kasnije, vidimo da naši sunarodnici žive na KiM kao u getu, bez osnovnih ljudskih prava, i to je pitanje s kojim će naša država morati da se suočava. Ono što je važno, naši mladi ljudi moraju da pamte zločin NATO-a iz 1999. godine i da znaju šta se tada dogodilo – poručio je na kraju Karanović.