
PANAOTOVIĆ:“LAŽ JE DA BI UVOĐENJE SRPSKOG JEZIKA KAO SLUŽBENOG BILO KOČNICA KA EU; BELGIJA IMA 3 SLUŽBENA JEZIKA, FINSKA 2, ŠVAJCARSKA 4…“
Predstavnici dela političke klase i javnog mnjenja u Crnoj Gori valjda se stide da otvoreno i do kraja iznesu svoje stavove i deklarišu se šovinistima, ekstremnim nacionalistima, srbofobima itd, pa umesto da kažu kako su protiv kategorisanja srpskog jezika kao službenog zbog toga što naprosto mrze Srbe, Srbiju i ne žele da srpski jezik ima adekvatno mesto u zakonima, propisima i ustavu, oni saopštavaju, da se Vlasi ne dosete, kako bi rečena stvar ugrozila Crnu Goru na putu EU integracija. Tako će u jučerašnjem gostovanju u jednoj televizijskoj emisiji funkcioner DPS-a Abaz Dizdarević reći kako je protiv adekvatnog definisanja srpskog jezika jer bi to usporilo proces EU integracija Crne Gore. Niko i nikad nije ponudio ni jedan valjan i validan dokaz kako, zašto i na koji način bi rečen posao usporio Crnu Goru. Pogledajmo najpre, evropsku praksu. Belgija čiji glavni grad Brisel je i sedište NATO pakta i EU ima tri službena jezika: flamanski, nemački i francuski. Da li je Belgija zbog toga manje evropska ili su joj ovi jezici, u ustavu definisani, bili smetnja ili falinka u EU društvu? Naravno da nisu. Finska ima dva službena jezika, finski i švedski, pri čemu švedskim govori oko 5% populacije, ali visoki demokratski senzibilitet finskog društva i države kao i određeni elementi istorijskog nasleđa ponukali su ih da i švedski jezik uvrste kao službeni. Da li je Finska zbog toga manje evropska ili manje vredan član NATO pakta? Naravno da ne. Austrija, recimo, ni nema austrijski jezik, službeni je dakako nemački, ali im to ne smeta da budu bogato, uređeno i demokratsko društvo i ponosna članica EU. Neki bi rekli da bi se i u ovom slučaju mogle povući paralele sa Crnom Gorom… Švajcarska nije članica EU jer je od davnina neutralna ali je prepoznata kao svetsko bankarsko središte, izuzetno bogata država, turistički raj… gle čuda Švajcarskoj na tom putu ka visinama nije smetalo da ima četiri službena jezika: nemački, francuski, italijanski i retoromanski. Mogli bismo i dalje i šire, izvan EU. SAD nema američki nego engleski jezik kao službeni i ne ide im uopšte loše u poslednjih 250 godina na polju geopolike, ekonomije, meke moći itd.
Poseban paradoks kad je reč o slučaju Crna Gora jeste u tome što ne debatujemo o jeziku kojim govori 2,3 ili 5% stanovnika već je reč o jeziku kojim govori 45% građana prema poslednjem popisu, ne računajući 2,5% onih koji su se izjasnili da govore srpsko-hrvatskim jezikom. To je jezik kojim zvanično govori najveći broj stanovnika države. Ulazak Crne Gore u EU sa ovakvom diskriminacijom u startu predstavljao bi zapravo demokratski defekt i unikat u negativnom smislu jer ne postoji zemlja u EU u kojoj jezik kojim govori najveći broj stanovnika nije istovremeno i službeni ili je rangiran iza jezika kojim govori manji broj stanovnika. Otuda sve priče Abaza Dizdarevića i sveukupnog takvog svetonazora nemaju veze sa brigom o EU integracijama već imaju isključivi koren u srbofobiji. Neusvajanjem ovog predloga Spajić i PES pokazali bi da su na strani onih koji rade u prilog demokratskih deficita i defekata!
Related