Šta mi znamo šta je humano!

Svedoci smo ekspanzije nasilja
Puna usta humanosti dok decu lečimo SMS brojevima.
Kad to pomenem uvek se javi neka pametnica, koja će da me ubeđuje kako bi trebalo da ćutim, jer dobro je dok još može SMS-om da se leče deca.
Šta je bre dobro? Šta da ćutim? Da li smo toliko poniženi, duhovno i intelektualno obogaljeni da više ne razlikujemo dobro od, još par koraka do tačke pucanja?
Da li zaista mislite da je to tako jednostavno, kao dobijete SMS broj i svi pošalju par poruka i vaše dete ode na operaciju?
Informišite se malo o tome…a, da previše tražim od vas jer zašto bi vas išta doticalo dok je vaše dete bezbedno? Mislim, danas je još uvek bezbedno. Sa eskalacijom nasilja među decom čiji smo svakodnevni svedoci (Usvojite Aleksin Zakon!), ne mora ni da se razboli, dovoljno je da se nađe na meti nekog maloumnika i tu kreće košmar!
Šta mislite koliko takvih apela u kojima očajni roditelji traže pomoć, zapravo stigne do vas? Kapiram svaki tristoti. Ma nek je i svaki stoti (a nije), to je nedopustivo velik broj dece koja u utakmici obespravljenih igraju sa tri igrača manje.
Potrebno je nekome platiti, da taj vaš apel bude malo vidljiviji od ostalih. Sreća postoji i olakšavajuća okolnost, ona grupa ljudi po kojoj „moralna elita“ besomučno urinira.
Uticajni, Influenseri, blogeri, jutjuberi i sve ostale zvezde i zvezdice sajbersvemira. Kad vas život pokaki po glavi, Influenser više nije predmet sprdnje odjednom. No to nije današnja tema.
Tema je humanost. Da li mi znamo šta je ljudskost uopšte? Toliko pričamo o otuđenosti na trulom zapadu, a pravimo se da ne vidimo kako je ovde normalno, sasvim normalno da brat na brata, komšija na komšiju ide zbog metra međe, zbog parking mesta, zbog…čega god, dopišite sami.
Ovde je sasvim normalno da se do krvi mrze ljudi jer navijaju za različite timove.
Sad će se naći dušebrižnici da kažu kako se to dešava i u mnogo većim i jačim državama od naše.
Pa tu i jeste zajeb prijatelji sporta, veći narodi to sebi još nekako i mogu da priušte. Ovaj narod koji rapidno izumire, sebi to ne sme da priušti! Mi taj luksuz nemamo! Pretvorili smo se nesvesno u navijačke, stranačke, podeljene po muzičkim žanrovima vojnike i ginemo bre u to ime. Ginemo časno za…za šta?
Za čije račune nam se deca ubijaju, dok mi za račune nemamo?
Postali smo plaćenici, psi rata dok nam decu kose boleštine i ne nisu to posledice Milosrdnog Anđela, on nikad nije ni postojao. Tako su ga nazvali naši političari i novinari. Plod neobrazovanja i bolesnog poriva za senzacionalizmom. Milosrdni Anđeo.
Ne znam da li ste ukapirali ali neki Milosrdni Anđeo je ko zna koliko godina unazad sejao toksične radioaktivne materije po Srbiji!
Ta vest je prošla tek tako.
Ta vest nije samo još jedna tabloidna afera.
Vest da je neko svesno, sa namerom počinio genocid nad ovim narodom jednostavno ne može da se izjednači ni sa jednom aktuelnom tabloidnom aferom.
Neko je ubio vas, a vi toga još niste svesni.
Sad uzmite svoje dete, unuče, praunuče, mlađu sestru, sestričinu, bratića i zagrlite ih jer neko je ubio i njih. Ubio ih je tu, sada, na vaše oči umiru, a nisu ni svesni toga.
Humanost?
Šta bre mi znamo šta je humano!

Ostavite odgovor