Na festivalu će se novosadskoj čitalačkoj publici, uz Jergovića, predstaviti još pet pisaca – Borivoj Radaković iz Zagreba, Ranko Risojević (Banjaluka), Enes Halilović (Novi Pazar), Radivoj Šajtinac (Zrenjanin) i Srđan Srdić (Kikinda).
U uvodnom obraćanju, urednik govornog programa u KCNS Đorđo Sladoje, podsetio je da je u proteklih 11 godina KCNS ugostio mnoge velike pisce, a festivalskim programima prisustvovalo je više hiljada posetilaca. To, kako je rekao, makar nakratko demantuje priče o krizi knjige i čitanja, a poseban šarm „Prozefestu“ daju novosadski gimnazijalci koji aktivno učestvuju u festivalu.
Bojan Panaotović, direktor KCNS-a, uputio je pozdravnu reč učesnicima „Prozefesta“ naglasivši da su svi pisci ovog festivala podjednako važni, laureat je prvi među jednakima, „to smo rekli i prethodnih godina LJosi, Pamuku i Handkeu, pa naglašavamo i sada.“
Osvrnuvši se na činjenicu da su učesnici ovogodišnjeg festivala pisci iz regiona, Panaotović je ukazao da su dominantne intelektualne elite imale na umu čovekoljublje, filantropiju, praštanje, razumevanje, pa i ljudska i građanska prava, ne bi došlo do tragike kakvu poznaje Balkan.
Značaj čitanja i prosvećivanja, Panaotović je potkrepio detaljem iz romana laureata Jergovića koji, govoreći o Gavrilu Principu, piše da su procesi na Balkanu mnogo složeniji nego što ih Zapad iskrivljuje i prezentuje svojoj javnosti, navodeći Principa kao glavnog uzročnika Prvog svetskog rata.
– Zato je važno čitati Jergovića i književnu reprezentaciju regiona, kako bismo mogli pravilno da promišljamo i poimamo stvari – naglasio je Panaotović, a zatim ovogodišnjem laureatu Miljenku Jergoviću uručio prestižnu nagradu „Milovan Vidaković“. Đorđo Sladoje je rekao da se obrazloženje za ovo prestižno priznanje dodeljeno Jergoviću za njegov sveukupan prozni rad može naći u njegovim romanima i pričama.
Književnik i učesnik prvog „Prozefesta“, Vladislav Bajac, pozdravio je mnogobrojnu publiku festivala i prisetio se svoje izjave date medijima te prve godine festivala kao odgovora na pitanje koja bi bila njegova najveća vrednost u budućnosti:
– Bez dvoumljenja sam naveo da bi to bila njegova mlada publika, a najpre učesnici – srednjoškolci, ali ne kao pasivni slušaoci, već kao moderatori razgovora. I tada i sada oni su zapravo blago ove originalne ideje, njeni kritičari i teoretičari, tvorci neopterećenog vrednosnog sistema, zagovornici čistote misli, nevine i ponosno naivne iskrenosti prema književnom delu i direktnosti u dijalogu – kazao je Bajac i proglasio „Prozefest“ otvorenim.