Tribina „Ubistvo kneza Mihaila Obrenovića – atentat koji je promenio sudbinu Srbije“ 20. septembra u klubu „Tribina mladih“

Tribina „Ubistvo kneza Mihaila Obrenovića – atentat koji je promenio sudbinu Srbije“ biće održana u petak, 20. septembra u 19 časova u klubu „Tribina mladih“ Kulturnog centra Novog Sada. Autor i predavač je msr Srđan Graovac, istoričar. U nedelju, 29. maja 1868. oko 5 časova popodne knez Mihailo je krenuo kočijama da se preveze do Košutnjaka. Sa njim je išao njegov ađutant Svetozar Garašanin, sin Ilije Garašanina, a u kočijama su do kneza sedele Tomanija Obrenović, njegova strina, Anka Konstantinović, njegova sestra od strica i Katarina, Ankina ćerka sa kojom je knez želeo da se oženi, posle planiranog razvoda od zakonite supruge, mađarske grofice Julije Hunjadi. U parku na Košutnjaku pojavili su se Pavle i Kosta Radovanović u svečanim crnim odelima, cilindrima na glavama i uperenim pištoljima u pravcu kneževe kočije. Prvi je pred kočiju izleteo Kosta. Njega je knez Mihailo Obrenović prepoznao zbog spora oko njegovog brata Ljubomira. Poslednje reči kneza koje je sam priznao Kosta na suđenju su bile: „Dakle, istina je!“. Katarina je pokušala da se nasloni na kneza i da ne da Radovanoviću da puca. Na suđenju je Kosta izjavio da nije želo ubiti nikog drugog već samo kneza. Lakej koji je vozio kočiju je preklinjao braću da ne čine ludost. Prvi je počeo pucati Kosta, pridružio mu se Pavle. Knez Mihailo je ubijen sa tri hica, a takođe je smrtno stradala i Anka Konstantinović koja je svojim telom pokušala da zaštiti kneza za vreme pucnjave, dok je Svetozar Garašanin ranjen pao sa konja i onesvestio se. Baba Tomanija je prošla neozleđeno.  Katarina je lakše ranjena i dozivala je pomoć na francuskom i pridržavala mrtvog kneza. Braća su počela da beže niz Košutnjak prema Topčideru gde su ih čekali ostali zaverenici. Tu ih je spazila i jedna vojna patrola i uhapsila ih. Neki su bili i ranjeni prilikom bekstva. Svi zaverenici su izvedeni na saslušanje istog dana, a glavnu reč je vodio Nikola Hristić. Presuda je bila — smrt. Zaverenici su streljani u ponoć na Karaburmi, a u čitavoj Kneževini je bila velika žalost. Među optuženima su bili i Nenadovići, rodbinski povezani sa Karađorđevićima i Pavlom Radovanovićem. Zbog poverljivih dokumenata o apsolutističkom režimu kneza Mihaila i presude na smrt Ljube Radovanovića, vlada je sakrila dokumenta sa salušanja i uzroke atentata. Javnosti je samo rečeno da su strani plaćenici ubili kneza Mihaila i da su kažnjeni smrću. Nacionalna žalost je trajala tri dana. Ovo su činjenice o ubistvu čuvenog srpskog vladara. Međutim, one ne otkrivaju stvarnu,eventualnu političku ili bilo koju „pozadinu“ ovog sumornog zločina. Nesumnjivo, ubistvo kneza Mihaila promenilo je istorijski tok stanja, procesa i događaja, a samim  tim i sudbinu Srbije u narednim decenijama, pa i stolećima. U okviru predstojećih razgovora na Tribini mladih Kulturnog centra Novog Sada, pokušaćemo da ponudimo odgovore na mnoga pitanja koja su pokrenuta „atentatom u Topčideru“ od pre više od vek i po.