Bundeva i tikva se kod nas u većini slučajeva poistevećuju. To je za našeg čoveka isto . Najčešće se gaji bundeva čija je kora bele boje i narandžastog mesa . Upotrebljava se u zrelom stanju kao pečena , kuvana ili kao fil u pitama i kolačima. Vegetacija kod bundeve traje duže nego kod tikve , zbog čega se najviše i gaji u niziji. Gajene površine se sa porastom nadmorske visine smanjuju. Na visinama preko 500 m daje samo nedozrele plodove. Bundeva je biljka koja voli toplotu. Ime koje se u Vojvodini koristi za tikvu je „ludaja “ pošto izaziva nervno rastrojstvo , napetost i razdražljivost ljudi i stoke ako se njeno seme koristi u sirovom stanju. Bundevino seme se koristi isključivo pečeno i u malim količinama. Vreže bundeve porastu duge do 7-8 metara , a plodovi kod posebno krupnih sorata mogu dostići težinu do 50 kg. Jedna od mera da bi se dobila tolika bundeva je da se uklanjaju ženski cvetovi sa vreža i da se održava maksimalno povoljna vlažnost zemljišta . Takođe neophodno je u osnovnoj obradi zaorati velike količine organskog stajskog đubriva , jednostavno bez ova dva uslova vode i stajnjaka nema velikih bundeva. Varijabilnost u obliku i boji ploda u okviru jedne vrste je velika. Oblik može biti okrugao , spljošten , eliptičan, loptast , da liči na hrastov žir , a boja može biti naranđasta , crvena, crna , mrka , zelena , a najčešće je bela . Površina ploda može biti glatka ili hrapava. Plod po veličini može biti sitniji i krupniji. Sitan plod je hranljiviji i ukusniji. Jedna od najukusnijih bundeva koja je slađa od mnogih kolača je bugarska sorta „Raketa“ I na kraju da ponovimo. Bundeva najbolje uspeva u ravničarskim krajevima , traži potpunu osvetljenost , ne voli zasenu , bogatu ishranu naročito organskim stajnjakom i dosta vlage . Osetljiva je na mraz. Hrannjivost plodova je velika, hrannjivija je od tikve pošto sadrži više šećera , beta karotina i celuloze. Zbog svih ovih osobina je treba sejati , negovati i koristiti u ljudskoj ishrani . Pogodna je i za organsku proizvodnju i mnogi je i koriste kao zdravu i bezbedno ispravnu hranu.   Autor: Miloš Nikoletić  Izvor: PSSS