Tribina „Napoleon i Rusija – dva pogleda na svet“ 28. maja u klubu „Tribina mladih“

Tribina „Napoleon i Rusija – dva pogleda na svet“ biće održana u utorak, 28. maja u 19 časova, u klubu „Tribina mladih“ Kulturnog centra Novog Sada. Autor i predavač je Milovan Balaban, istoričar. Složenost Napoleona kao ličnosti i vremena u kom je živeo naglašena je i samim tim što je na ovu temu napisano više desetina hiljada knjiga. Napoleon je iznikao iz ideja revolucionarne Francuske, koja je, ustavši protiv staleških društvenih modela, srušila stari državni poredak, proklamovala slobodu, jednakost i bratstvo, ali se na svom vrhuncu pretvorila u svoju suprotnost – diktaturu i vladavinu terora. Paradoks je da su francuski revolucionari prvo propagirali slobode koje su oslobađale feudalnih stega, pre svih buržoaziju, ali su na svom vrhuncu došli do realizacije totalitarne ideološke države, ugrozivši temelje sopstvenog modela uređenja društva za koji su se zalagali. U trenutku kada su revolucionarne tekovine dovedene u pitanje pojavio se Napoleon. Preuzeo je vlast u Francuskoj, zaveo red, uspostavio jaku državu i kanalisao ogromnu energiju koju je proizvela revolucionarna Francuska. Rušeći i slabeći stare evropske monarhije Napoleon je donosio novi model uređenja države i društva, što je bio signal za buđenje velikog dela evropske buržoazije. Otud se Napoleon doživljavao (a i danas se doživljava) ne samo kao osvajač, već i kao onaj koji ruši anahrone društvene sisteme i oslobađa od okova staleškog sistema ogromne kreativne energije građanstva, što je bio uslov za prosperitet Evrope i njenih država. Napoleon je uopšteno donosio novo-stari pogled na svet, karakterističan za katoličko-protestanstki civilizacijski krug, prostorno širenje, „misionarenje“ evropskih vrednosti sa ovladavanjem resursima i kontrolom sveta. U različitim varijantama to je model koji je ostatku sveta stizao sa zapada još od krstaških ratova i kolonijalnog osvajanja sveta. Rusija je u vizuri svih vodećih zapadnih imperija doživljavana kao strano telo, ne kao treći svet, ali svakako kao neko koga treba potčiniti i neko čije resurse treba eksploatisati. U tome se Napoleonov pogled na Rusiju ne razlikuje od predhodnih, ali i savremenih percepcija velike slovenske zemlje, koja je vekovima prisutna na zapadu, što će biti obrađeno na tribini. No, Rusija je i, kako bi rekao Dostojevski, plašila zapad svojom mističnošću i drugačijim duhovnim profilom i konceptom. To se videlo i u vreme Napoleona. Francuski car je pokušao da disciplinuje i pokori Rusiju, ali različit mentalitetki obrazac ruskog naroda, drugačiji duhovni temelji pravoslavne civilizacije, proizveli su ogroman animozitet prema Napoleonovoj kampanji u Rusiji. Rusi (pre svega ruski narod) su Napoleona jednostavno proglasili za antihrista. Kako je došlo do toga, zašto je Nepoleon na neki način bio oličenje Zapada, dok je za Ruse bio antihrist, kao i šta je to što odvaja pravoslavnu Rusiju od dominantnog evropskog pogleda na svet (kako u prošlosti tako i danas) biće obrađeno na predavanju.